Donirano vrijedno porodično naslijeđe familije Sikirić
Dr. Maksuma Denac-Sikirić

Dr. Maksuma Denac-Sikirić, profesorica na Veterinarskom fakultetu u Cirihu u mirovini, poklonila je Bošnjačkom institutu-Fondaciji Adila Zulfikarpašića vrijedno porodično naslijeđe. Dr. Denac-Sikirić, kćerka poznatog bosanskog orijentalnog filologa prof. Dr. Šaćira Sikirića, nakon posjete Bošnjačkom institutu u Sarajevu u ljeto 2013. godine, odlučila je jedan dio svog porodičnog nasljeđa u augustu 2014. godine pokloniti i trajno uvakufiti upravo u Institutu, gdje je ostala fascinirana bogatstvom fondova i načinom prezentacije kulturnog i historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Dr. Šaćir Sikirić i njegova supruga Ašida rođ. Kasumagić, oboje iz uglednih i učenih familija, posjedovali su u svom domu biblioteku, pokućstvo, ukrasne i umjetničke predmete od velike vrijednosti. Radi se predmetima stvarne materijalne vrijednosti, ali što je još značajnije, o predmetima vrijednim za bošnjačko i ukupno bh. kulturno nasljeđe.

Tu su ručni radovi vez i keranje, meterizi, savatli sahani, ćase, tabla, mlin i džezva za kahvu, perzijski ćilim, akvarel Ismeta Rizvića, itd. Poklonjeni predmeti će jedno vrijeme biti izloženi u prostoru Ćulhana u Gazi Husrev-begovom hamamu.

Adil-beg Zulfikarpašić je prije agresije na BiH od jednog člana familije Sikirić otkupio nekoliko veoma vrijednih orijentalnih rukopisa koji su bili u vlasništvu Sikirića. Na svu sreću, jer su upravo ti primjerci jedni od rijetkih rukopisa preživjelih iz ove familije derviša, pjesnika i učenjaka.

Tim prije,  donacije dr. Denac-Sikirić ima još veću vrijednost imajući u vidu sveukupnu duhovnu zaostavštinu Sikirića, i povezanost sa Bošnjačkim institutom.


O familiji Sikirić

Sikirići vode porijeklo sa Oglavka, u blizini Fojnice. Ugledna su familija šejhova, derviša, učenjaka, pjesnika. U 18. stoljeću je Ali-paša Rizvanbegović je na Oglavku sagradio tekiju za derviše Nakšibendijskog reda, čiji je osnivač bio Šejh Abdurahman Sirri-baba Sikirić. Ta tekija, sa bogatom bibliotekom orijentalno-islamskih rukopisa, bila je u funkciji sve do 1993. Godine, kada su je potpuno unuštile hrvatske nacionalističke ekstremističke snage.

Jedno vrijeme je prof.dr. Šaćir Sikirić (1893-1966., sin Muhammed-ef., a unuk šejh Šakira, sina i drugog nasljednika Sirri-babina, a otac dr. Maksume Denac –Sikirć) bio šejh ove tekije, a nakon njega njegov brat Hilmi Sikirić, koji je bio posljednji voditelj tekije na Oglavku. 

Prof. dr. Šaćir Sikirić je završio mekteb, ruždiju, Gazi Husrev-begovu medresu i Šerijatsku sudačku školu. Kao stipendista Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu školovanje nastavlja u Mađarskoj. Studij orijentalne filologije završio je u Budimpešti. U Budimpešti je odbranio i doktorsku disertaciju iz oblasti tesavvufa (1918). Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu nalazio se od njegovog osnivanja. Predavao je arapski jezik i književnost i perzijski jezik i književnost.

Prof. dr. Šaćir Sikirić bavio se pitanjima kulturne baštine Bosne i Hercegovine, orijentalnim jezicima i književnostima. Uže područje njegovog naučnog interesa bila su djela klasičnih perzijskih pjesnika. Autor je gramatika arapskog i perzijskog jezika (Gramatika arapskog jezika, koautori: Muhamed Pašić i Mehmed Handžić, sv. I i II, Sarajevo 1936-1937. Gramatika perzijskog jezika, Sarajevo 1951.), Perzijske hrestomatije, Sarajevo 1955., te je preveo Priče Orijenta, Zagreb 1962.



Donirano vrijedno porodično naslijeđe familije Sikirić