Promocija Monografije „Sarajevski vakifi i njihovi vakufi 1462-2001 - od Isa-bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega do Adil-bega Zulfikarpašića“

Fenomen vakufa u islamskom svijetu, te sarajevski vakifi (dobrotvori) i njihovi vakufi (zadužbine) koji je prisutan tokom više od pet stoljeća historije grada Sarajeva, dvije su osnovne teme koje obrađuje Monografija „Sarajevski vakifi i njihovi vakufi 1462-2001 - od Isa-bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega do Adil-bega Zulfikarpašića“, publiciste Maje Dizdara, promovirane 20. oktobra u Bošnjačkom institutu u Sarajevu.

Prema riječima promotora, prof. dr. Lamije Hadžiosmanović i prof. dr. Ismeta Bušatlića, dekana Fakulteta islamskih nauka, u pitanju je značajna i svakako nedostajuća monografija, koja je prvi put u nas na jednom mjestu objedinila sve što se tiče činjenica o fenomenu vakufa u islamskom svijetu, pri čemu je autor hronološki pratio razvoj institucije vakufa općenito, a zatim iznio i činjenice o sudbini vakufa u Bosni i Hercegovini, od duge osmanske uprave ovom zemljom (kada je ovdje nastalo najviše vakufa), preko vremena austrougarske uprave, do vremena Kraljevine Jugoslavije, zatim socijalističke Jugoslavije, pa i savremenog doba.

Uz sve komplimente ovoj monografiji, koja predstavlja jedan od rijetkih pokušaja da se neko konačno dosjetio da se, u ime svih nas, barem djelimično oduži dobrotvorima Sarajeva, konstatacija da je najveća vrijednost monografije, ipak, u njenom prvom dijelu, u kojem autor Majo Dizdar detaljno govori o fenomenu vakufa u islamskom svijetu, što je, nesporno, bio veoma složen i težak posao, jer se do ovoga djela, barem u trenutku njegovog nastajanja, nije moglo na jednom mjestu pronaći sve o vakufima, nego se moralo istraživati fragmentarno, po monografijama i časopisima – kazala je, između ostalog, promotor, profesorica Hadžiosmanović.

Monografijom „Sarajevski vakifi i nihovi vakufi, 1462.-2001“ Majo Dizdar se predstavlja kao neumoran sakupljač sa izrazitim darom i damarom, kao selektor sa istančanim ukusom i visokim stilom, autor sa stavom i mjerom, pisac koji zna šta hoće da kaže, na što da podstakne i na što da ukaže, kakvu poruku da prenese i kako da je izrazi, a u ovom djelu iskazao se biranim riječima i jedinstvenim stilom. Monografijom Sarajevski vakifi i nihovi vakufi, 1462.-2001. Sarajevo je predstavljeno, znalcima i onima koji će to sa ovom knjigom postati, u svoj svojoj raskoši i raznovrsnosti, kojima su ga kroz historiju obogaćivali nesebični pojedinci od Isa-bega i Gazi Husrev-bega do Adil-bega, a Majo Dizdar svojim dobrim duhom i zlatnim perom – kazao je promotor i recenzent Monografije, dr. Ismet Bušatlić.

Autor monografije, Majo Dizdar, nesumnjivo je obradovao posjetitelje promocije sjećanjem na prijateljstvo svoga oca Maka Dizdara sa Adil-begom Zulfikarpašićem (posljednjim velikim sarajevskim vakifom), iz vremena pred Drugi svjetski rat, te je otkrio nekoliko pikanterija, od one da je Adil-beg bio vjenčani kum njegovih roditelja, Maka i Sene Dizdar, do zanimljive priče o tome kako je stolačka „izrešetana Makova“ bista stigla u Bošnjački institut, a jedna, tek izlivena, u Makov rodni grad Stolac. Time se i ova promocija, na neki način, pridružila proslavi Makovog poetskog djela, što se ovih dana održava u Sarajevu u okviru planetarno značajnog međunarodnog Samita kulture i dijaloga civilizacija pod naslovom  „Mehmedalija Mak Dizdar i Halil Mutran“.