• Zbirka Mersada Berbera
• Zbirka Ismeta Rizvića

U utorak 4. marta 2008. godine otvorena je stalna postavka zbirke „Akvareli Ismeta Rizvića“ u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adila Zulfikarpašića.

Ismet Rizvić je rođen u Mostaru 1933. godine. Životni i radni vijek proveo je u Sarajevu. Završio je studij likovnih umjetnosti na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu. Kao stipendista boravio je u Londonu 1966. godine, gdje je proučavao engleske akvareliste. Prvi put je izlagao sa ULBiH-om 1957. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1963. godine. Tokom trideset i pet godina umjetničkog rada učestvovao je u velikom broju kolektivnih izložbi, a priredio je i deset samostalnih. Osim u našoj zemlji, veliki broj Rizvićevih slika nalazi se u privatnim zbirkama širom svijeta. Umro je 9. decembra 1992. godine u Sarajevu. Dvanaest godina kasnije, tačnije 2004. godine, objavljena je monografija slikara Ismeta Rizvića, u kojoj je na 384 stranice utisnuto 237 reprodukcija njegovih radova i ko zna koliko ljubavi umjetnikove.

Supruga Ismeta Rizvića, gospođa Mubera Rizvić, nadahnuta time kako su Rizvićevi akvareli živjeli u prostoru koji ih je oplemenio i kojeg su oni oplemenili za vrijeme retrospektivne izložbe 2004. godine, te kao gest iskrenog prijateljstva i poštovanja prema Adil-begu Zulfikarpašiću i Bošnjačkom institutu, odlučila je kolekciju od  47 akvarela i 3 pastela, kao dio ukupne likovne zaostavštine svoga rano preminulog supruga, pokloniti Bošnjačkom  institutu. Ovom gestom gospođa Rizvić je doprinijela da se značajno obogati zbirka umjetničkih djela ove kulturne ustanove, te da slike Ismeta Rizvića budu dio stalne postavke dostupne bh. javnosti.

Među više stotina likovnih djela Bošnjačkog instituta, kolekcija doniranih radova Ismeta Rizvića dobila je poseban ekspozicioni tretman - odvojenu prostoriju pod nazivom Zbirka „Akvareli Ismeta Rizvića“, čime je mnogobrojnim posjetiocima ove ustanove data mogućnost da se potpunije upoznaju sa bogatim stvaralačkim djelom ovog istaknutog bosanskohercegovačkog umjetnika akvarelske tehnike.

Na otvorenju je pored gospođe Rizvić, govorio likovni kritičar Vefik Hadžismajlović.

AKVARELI ISMETA RIZVIĆA U BOŠNJAČKOM INSTITUTU

U martu 2004. godine u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adila Zulfikarpašića u Sarajevu je promovirana monografija „Akvareli Ismeta Rizvića“ i otvorena izložba njegovih radova. Bio je to dugo pripremani i nestrpljivo očekivani kulturni događaj. Supruga Ismeta Rizvića, gospođa Mubera, nadahnuta time kako su Rizvićevi akvareli tada živjeli u prostoru koji ih je oplemenio i kojeg su oni oplemenili, te kao gest iskrenog prijateljstva i poštovanja prema Adilbegu Zulfikarpašiću, tri i po godine kasnije, krajem 2007. godine, odlučila je kolekciju od  47 akvarela i 3 pastela, kao dio ukupne likovne zaostavštine svoga rano preminulog supruga, pokloniti Bošnjačkom  institutu.

Ovom gestom gospođa Rizvić nije samo iskazala svoju pažnju prema Adil-begu, već je doprinijela da se značajno obogati zbirka umjetničkih djela ove kulturne ustanove. Među više stotina likovnih djela Bošnjačkog instituta, uz kolekciju radova Mersada Berbera, donirani radovi Ismeta Rizvića čine posebnu cjelinu ove bogate zbirke likovnih ostvarenja, u kojoj su djela Bošnjaka najbrojnija. Ova kolekcija doniranih radova Ismeta Rizvića u Bošnjačkom institutu dobila je poseban ekspozicioni tretman - odvojenu prostoriju pod nazivom „Galerija Ismet Rizvić“, čime je mnogobrojnim posjetiocima ove ustanove data mogućnost da se potpunije upoznaju sa bogatim stvaralačkim djelom ovog istaknutog bosanskohercegovačkog umjetnika akvarelske tehnike.

Postoje likovni umjetnici koji svoj stvaralački identitet traže, pa i nalaze, u različitim materijalima, pa se okušavaju u crtežu, ulju, grafici, drvetu, bronzi i slično. Sa toga stanovišta za Ismeta Rizvića moglo bi se reći da je bio sretan čovjek, jer on nije mijenjao ni materijale ni tehnike, posvetivši se samo jednoj strasti - akvarelu, istina ponekad i pastelu. Akvarel je, dakle, bio alfa i omega Rizvićevog stvaralačkog rada i propitivanja. On je bio uglavnom jedini “uski” prostor njegovih umjetničkih traganja, što mu je omogućilo da otkriva sve nove i nove mogućnosti akvarelskog iskaza i govora. Akvarel je bio, dakle, kao neki Ismetov horoskopski znak, kao njegova sudbina. On je bio staza njegovih stvaralačkih kriza, ali i novih uzleta. Bio je i njegov predah, zastoj, ali i horizont novih zanosa i iskoraka.

Prodirući sve više i sve dublje u tajne akvarelske tehnike, Ismet Rizvić je bogatio procese svojih eksperimenata i istraživanja u domenu slikanja čiju supstancijalnu bit čine pigment i voda, a njihovi međusobni odnosi daju slikaru-akvarelisti da na ovlaženom papiru stvara svoja djela tehnikom nesagledivih mogućnosti i izazova. Na tom svom izboru Ismet Rizvić je gradio evolutivnu putanju svojih stvaralačkih okušavanja, koja su uvijek značila promjenljivost suodnosa između predmetnosti (realni motiv) i akvarela kao materijalne supstance umjetničkog čina. Na toj dihotomiji likovnog jezika nastao je bogati opus Rizvićevih akvarelskih razmišljanja o svijetu vizuelnog, o početku i kraju predmetnosti, o umjetničkoj slobodi i izazovima traganja za novim, za svježijim iskoracima.   

Početak Rizvićevog bavljenja akvarelom bio je u punom respektu prema svijetu realnog. Akvarelska supstanca bila je u funkciji predstavljanja arhitektonske baštine stare Bosne, rijetko arhitekture novijeg vremena. Iz ovog vremena u kolekciji Bošnjačkog instituta nalaze se listovi pod nazivima „Morića han“, „Stara kuća u Sarajevu“, „Stare kuće“, „Kula u Počitelju“, „Kuće u staroj mahali“, i druge. U ovim najranijim radovima Ismet Rizvić svoju akvarelsku tehniku do kraja podređuje najsitnijim datostima motiva koji slika.

Tu gotovo da nema ni redukcije prizora koji je predmet njegove pažnje, a ni slobodnog razlivanja boje, što akvarel kao tehnika podrazumijeva. Jer cilj je bio: što vjernije predstaviti objektivno, zbiljsko. Pa ipak, već i u ovim radovima Ismet Rizvić otkriva suptilnosti svoga oka i delikatne tragove svojih četkica. Ti listovi su bogati atmosferom, slikani objekti odišu patinom i dahom prolaznosti.

U ovoj ranoj, početnoj fazi, osim motiva stare arhitekture, Ismet Rizvić svoju pažnju posvećuje i pejzažu, ali onom stvarnom, postojećem. Akvarelska supstanca je i u ovom slučaju podređena slikanom motivu i prikazivanju prirode koja Rizviću nudi svoje čarolije, usnulost tišaka, kao i mnoge svjetlosne hirovitosti. Te svoje, recimo, “konkretne” pejzaže, koji čine takođe dio zbirke Bošnjačkog instituta, Ismet Rizvić će nazvati vrlo “konkretno” – „Pejzaž sa ljubičasto-tirkiznim nebom“, „Stari panj“, „Predio sa kamenjem“, „Kroz šumu“ ...

Ali, pejzaž kao motiv Rizvićevog bavljenja akvarelom u njegovom opusu ima i značaj, reklo bi se, mjesta odskoka u sferu imaginacije i slobodne, maštovite akvarelske igre, pri čemu su realnost i priroda tek daleke inspirativne iskre. Na razvojnoj liniji Rizvićevog slikarskog djela nastaje tako jedna nova faza - faza imaginacije i lake, maštovite akvarelske igre. To su listovi sna i snoviđenja, bogati intenzitetom dramskog, kao i lirizmom tanane pikturalnosti. Ovi “nestvarni” pejzaži, koje Ismet Rizvić “vadi” iz svoje mašte, dobivaju adekvatne nazive – „Prodor svjetla“, „Rađanje sunca“, „Lebdeći predio II“, „Izviranje II“, i dr.

Tu, međutim, Rizvićevo kretanje ka slobodi od predmetnosti ne prestaje. Nastaje nova faza, njegov novi iskorak u apstraktno. Svoje radove iz te posljednje faze Ismet Rizvić obilježava tek naznakama „STUDIJE“. Kao svojevrsni kolorističko akvarelski “pljuskovi” boje, ovi Rizvićevi listovi, leksikom čiste forme, sugerišu sadržaje bogate likovne igre, oslobođene svake primisli na konkretno i objektivno. Neke od njih doživljavamo kao činjenice zanosnog stvaralačkog čina i postupka. Ali, ta posljednja Rizvićeva faza, nažalost, nije, njegovim preuranjenim životnim krajem, mogla biti dovedena do konačnih rezultata, pa ona ostaje tek kao nagovještaj modernih i likovno veoma zanimljivih ostvarenja do kojih je nemirna četkica našeg akvareliste mogla dosegnuti. Nažalost, taj put je iznenada bio prekinut. Tako, akvarelska supstanca koja je u ovom slučaju bila oslobođena bilo kakve predmetnosti nije, nažalost, zaiskrila svojim punim sjajem.

U Rizvićevom slučaju ona je ostala tek nedovršena blistava težnja, tek jedno nedovršeno stvaralačko putovanje u akvarelu, koji nas kao likovni medij privlači svojom svježinom, lakoćom realizacije i mogućnosti registrovanja najfinijih titraja i tokova kreativne svijesti onih koji su akvarelu posvetili duge godine svoga rada. Ismet Rizvić svakako je bio jedan od najdarovitijih među njima. Na bosanskohercegovačkoj likovnoj sceni akvareli Ismeta Rizvića ostali su kao dragocjeni segment u mozaiku naše kulturne baštine, u čijoj cjelini značajnim doprinosom učestvuju i Bošnjaci-umjetnici sa svojim djelima.

Vefik HADŽISMAJLOVIĆ